utorak, 28. veljače 2017.

MODERNISTIČKI RIM NASTAVLJA BORBU PROTIV KATOLIČKE VJERE - SRAMOTA I JAVNA SABLAZAN Papa Franjo u posjetu anglikancima (hereticima - neprijateljima Božjim)


Papa Franjo je ovu nedjelju posjetio anglikansku crkvu u Rimu.
Kako nas uči sveta Majka Katolička Crkva anglikanci su heretici, neprijatelji živoga Boga.
Više informacija o toj javnoj sablazni i sramoti možete pročitati ovdje.


Iz katoličkog katekizma:

■ 169. P. Može li se tko spasiti izvan katoličke, apostolske i rimske Crkve?
O. Ne, izvan katoličke, apostolske i rimske Crkve nitko se ne može spasiti, isto kao što se nitko nije mogao spasiti od općeg potopa ako nije bio u Noevoj korablji, koja je bila slika ove Crkve.

■ 224. P. Tko su oni koji ne pripadaju općinstvu svetih?
O. Općinstvu svetih ne pripadaju u drugom životu oni koji su osuđeni, a u ovom životu oni koji su izvan prave Crkve.

■ 225. P. Tko su oni koji su izvan prave Crkve?
O. Izvan prave Crkve su: nevjernici, Židovi, krivovjernici, odmetnici, raskolnici i izopćenici.

■ 226. P. Tko su nevjernici?
O. Nevjernici su oni koji nisu kršteni i ne vjeruju u Isusa Krista, bilo zato što vjeruju i štuju lažne bogove, kao idolopoklonci ili zato što doduše vjeruju u pravoga Boga, ali ne u Isusa Krista niti da je došao kao osoba, niti da će doći.

■ 227. P. Tko su Židovi?
O. Židovi su oni koji priznavaju Mojsijev zakon, ali nisu primili krštenja i ne vjeruju u Isusa Krista.

■ 228. P. Tko su krivovjernici?
O. Krivovjernici su oni krštenici, koji tvrdoglavo odbijaju vjerovati neke istine koje je Bog objavio i koje Katolička Crkva naređuje vjerovati. To su npr. arijevci, nestorijevci i razne protestantske sljedbe.





"Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze; je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih."

ponedjeljak, 27. veljače 2017.

"Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa."


* 35. P. Što je to korizma?
O. Korizma je doba posta i pokore koje je Crkva ustanovila prema apostolskoj tradiciji.

■ 36. P. U koju je svrhu ustanovljena korizma?
O. Korizma je ustanovljena: 1. da bismo upoznali dužnost pokore u cijelom životu, čemu je prema svetim ocima, korizma prava slika; 2. da bismo na neki način nasljedovali strogi Isusov post od četrdeset dana u pustinji, 3. da bismo se pokorom pripremili proslaviti Uskrs što svetiji.


■ 37. P. Zašto se prvi dan korizme naziva pepelnicom?
O. Prvi dan korizme naziva se pepelnicom jer taj dan Crkva posipa glave svojih vjernika blagoslovljenim pepelom.

■ 38. P. Zašto Crkva na početku korizme posipa blagoslovljenim pepelom?
O. Na početku korizme Crkva posipa blagoslovljenim pepelom da bismo se sjetili kako smo stvoreni od pepela i kako ćemo se smrću vratiti u pepeo, te da se ponizimo i činimo pokoru zbog naših grijeha dok za to imamo vremena.

■ 39. P. S kakvim raspoloženjem moramo primiti blagoslovljeni pepeo?
O. Blagoslovljeni pepeo moramo primiti skrušenim i poniznim srcem i svetom odlukom da ćemo korizmu provesti u djelima pokore.

■ 40. P. Što moramo učiniti da bismo dobro proveli korizmu u skladu s uputama sv. Crkve?
O. Da bismo dobro proveli korizmu u skladu s uputama sv. Crkve, moramo učiniti četiri stvari: 1. točno provoditi post i odricati se ne samo nedopuštenih i opasnih stvari, nego po mogućnosti i onih dopuštenih, kao što je, npr. ograničenje zabava; 2. moliti, davati milostinju i činiti druga djela kršćanskog milosrđa prema bližnjemu više nego u drugo doba, 3. slušati riječ Božju i to ne samo zbog običaja ili znatiželje, nego zbog ozbiljne želje ostvariti istine o kojima slušamo, 4. pripremiti se uporno na ispovijed, da bi nam post bio zaslužniji i da se bolje pripremimo za uskrsnu pričest.

■ 41. P. U čemu se sastoji post?
O. Post se sastoji u tome da jedemo samo jedanput na dan te se uzdržimo od zabranjene hrane.

■ 42. P. Je li u dane posta, osim jednog obroka dnevno, zabranjena bilo kakva druga okrepa?
O. U dane posta Crkva dopušta laganu okrepu navečer ili u podne, ako se glavni obrok uzima navečer.

■ 43. P. Tko mora postiti?
O. Post obvezuje sve koji su navršili dvadeset i jednu godinu i nisu na zakonit način spriječeni.

■ 44. P. Jesu li oni, koji nisu dužni postiti, potpuno oslobođeni od odricanja?
O. Oni koji nisu dužni postiti, nisu oslobođeni od odricanja, jer nitko nije oslobođen opće dužnosti pokore. Zato se oni moraju odricati u drugim stvarima prema svojim snagama.

četvrtak, 23. veljače 2017.

Litanije svih svetih (tradicionalne)


Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se.
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se.
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se.
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se.

Sveta Marijo, moli za nas!
Sveta Bogorodice,
Sveta Djevo djevica,

ponedjeljak, 20. veljače 2017.

FRANJO I JAVNE SABLAZNI "Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze; je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih."



Franjo dopustio demonski "blagoslov" od indijanske vračare (15.02.2017.).
___

Dobro se prisjetiti riječi nadbiskupa Lefebvra, revnog branitelja katoličke vjere:


Nemoguće je surađivati s modernistima (neprijateljima Isusa Krista i Katoličke Crkve).

subota, 18. veljače 2017.

Ako svećenik zbog neznanja ili nemara ne izlaže narodu put spasenja, bit će pred Bogom krivac za duše koje su pod njim propale! (sv. Toma Akvinski)


Ako svećenik zbog neznanja ili nemara ne izlaže narodu put spasenja, bit će pred Bogom krivac za duše koje su pod njim propale! (sv. Toma Akvinski)

„Jer si ti odbacio znanje, ja ću odbaciti tebe, da mi ne budeš svećenik.“ (Hoš 4, 6)

„Proklet koji obavlja službu Božju nemarno.“ (Jr 48, 10)

„Jer ako zbog pogrješnih savjeta ili zbog toga što ne znaš dovoljno razjasniti kršćanski nauk, ili u konačnici zato što nisi upotrijebio jedan ili dva talenta koje Ti je Bog povjerio, propadne jedna od Tvojih ovčica za koje je Isus prolio svoju krv, kako ćeš se opravdati pred Božjim sudištem? Što ćeš reći u svoju ispriku? 

»Duša za dušu«, reći će Ti tada božanski Sudac, »Tvojom krivnjom, Tvojim nemarom je propala ona duša; stoga daj u zamjenu svoju dušu!« 

Što ćemo tada odgovoriti?“
Iz pisma sv. Gabrijela od Žalosne Gospe


Sveti Gabrijel od Žalosne Gospe 1856. stupio je u red pasionista svetog Pavla od Križa u Morrovalleu, a sljedeće godine položio zavjete. Nakon novicijata dobio je redovničko ime Gabrijel od Žalosne Gospe. Živio je tiho i samozatajno, najčešće predan dubokoj molitvi, a iznad svega pobožnosti prema Mariji i razmatranju njezinih žalosti zbog Isusovih muka. Bolest je podnosio spokojno i radosno, a svojim kolegama predstavljao trajnu inspiraciju i čvrstu moralnu podršku.

Preminuo je u 24. godini, sa smiješkom na licu i sličicom Marije Žalosne u ruci. Po riječima svjedoka u trenutku smrti ugledao je Mariju, pozdravio ju ispruženim rukama, a lice mu je postalo razdragano i nadnaravno sjajno. 

Pripisuju mu se mnoga čuda, a njegov grob mjesto je hodočašća brojnih vjernika. Blaženim ga je proglasio 1908. papa Pio X, a svetim 1920. papa Benedikt XV. 

U pismu koje slijedi sv. Gabrijel od Žalosne Gospe nedavno zaređenom subratu Henriku piše o teškim obvezama svećeničke službe:

Dragi brate!

Da Te ne volim, ne bih se toliko brinuo o Tebi. No budući da Te ljubim više no ikada, poslušaj riječi svoga bijednoga brata, makar se u svemu nalazi iza Tebe. Stalež koji si sada prihvatio potiče me da Ti uputim iskrenu bratsku riječ; no budući da od sebe samoga ne znam ništa reći, želim Ti staviti pred oči ono što su sveci i crkveni pisci razmišljali o tome. Nemoj se čuditi što Ti njihove izreke donosim na latinskome (op.a. radi lakšeg razumijevanja ovdje ih donosimo na hrvatskom). To činim samo da Te bolje uvjerim, ne iz nekog drugog razloga.

„Veliko je dostojanstvo, ali i veliki teret. Postavljeni na visok stupanj, treba da su uzvišeni i na vrhunce krijeposti, inače (!) su predvodnici ne za zaslugu, nego za vlastitu osudu“, govori sv. Lovro Justiniani. 

Sv. Augustin kliče: “O časnog li dostojanstva svećenika, u čijim se rukama utjelovljuje Božji Sin kao u Djevičinoj utrobi!“ Konačno, sv. Klement naziva svećenika „zemaljski Bog“, a njegove riječi glase: „Nakon Boga, zemaljski Bog.“

Ako je to tako, dragi brate, kako li velika mora biti Tvoja svetost? Čuj što o tome veli sv. Grgur: „Potrebno je da, umrijevši svim strastima, živi božanskim životom.“

Promisli, da si odabrao Boga za baštinu i da je Bog svećenike učinio svojima, kao što stoji u Knjizi Levitskoga zakona: „Ja vas odabrah i odvojih od drugih naroda, da budete moji.“ (Lev 20, 24) Vidiš dakle kako moraš urediti svoj život. Svrhu za koju Te je Bog odabrao otkriva Ti jedan crkveni pisac: „Krist nas je pozvao ne da činimo što je za našu korist, nego što je na Božju slavu.“ O da nikada ne pripadaš onima koji, prema Peluziotovoj riječi, „Pred očima imaju jedino plaću.“ Služi Bogu zbog Boga samoga, ne gledaj na dobit i zaradu, nego idi onamo gdje najbolje možeš raditi na spasenju duša.

Nastoj u svemu držati mjeru. Dok smo još bili zajedno u kući, svako smo zadovoljstvo smatrali nedužnim te smo ga nastojali pribaviti novcem ili na drugi način. Ali kako smo se teško varali, budući da će pred Božjom sudačkom stolicom vrijediti drukčije mjerilo. Ne zaboravi da „Raskalašenost se hrani proždrljivošću trbuha“, kao što veli sv. Bonaventura.

Izbjegavaj druženje čak i sa svećenicima, ukoliko ne vode primjereni način života. Idi sâm ili samo s onim čijemu se društvu može radovati Tvoja duša. Dobro čuvaj svoja osjetila. Sveti Jeronim piše o tome: „Neka se svećenička čednost ne kloni samo nečistih čina, nego i od bacanja pogleda!“.

srijeda, 15. veljače 2017.

DOBRO SE PRISJETITI - VUKOVI U JANJEĆOJ KOŽI - Kako je modernstički Rim uništio red franjevaca Bezgješne...

Što će preostati od franjevaca Bezgrješne?

(Rim) Koliko je uznapredovalo uništenje reda franjevaca Bezgrješne? Aktualiziranje jednoga poglavlja koje se poput tamne sjene pruža preko pontifikata pape Franje.

Godine 1969. dva su minorita, Stefano Maria Manelli i Gabriele Maria Pelletri, nakon temeljitog proučavanja Fontes Franciscani molila generala Reda da smiju otpočeti s „jednim novim iskustvom franjevačkoga života“ uz povratak izvornoj strogoći. Godine 1970. stavljen im je na raspolaganje napušteni samostan Reda gdje su im se tijekom vremena priključili i drugi muškarci, a utemeljenjem ženske grane također i žene. Godine 1990. zajednica je kanonski priznata kao poseban Red.

Osobitost mladoga Reda

Ovaj je Red do srpnja 2013. predstavljao izuzetak među katoličkim redovništvom. Dok stari, tradicijom bogati redovi pate i boluju od nedostatka podmlatka, mladi je franjevački Red proživio pravi pravcati procvat zvanja.

Njegova je osobitost bila u tome da se utemeljitelji nakon Koncila nisu okrenuli liberalnim otvaranjima, nego su se vratili strogoći franjevačkoga ideala. Senzibilnost koja se kroz to razvila dovela ih je tijekom pontifikata Benedikta XVI. do povratka tradicionalnome obredu. Franjevci Bezgrješne time su bili jedini novoobredni Red koji se vratio tradicionalnome obliku Rimskoga obreda i time je kao i zbog svoje strogoće privlačio mlade ljude dok su drugi samo vegetirali.

Zbog te osobitosti ovaj Red nije bio pod nadležnošću Papinskoga povjerenstva Ecclesia Dei, nego rimske Kongregacije za redovnike koja se inače bavi samo novoobrednim redovima.

Dvojica utemeljitelja Reda: p.Stefano Maria Manelli (lijevo) i p.Gabriele Maria Pellettieri
Daljnja osobitost razlikovala je mladi Red koji cvjeta od zajednica Ecclesia Dei. U karizmu Reda osim franjevačkoga ideala spadala je uz marijansku pobožnost i ljubav prema Tradiciji i tradicionalnome obredu, također i misionarska revnost. 

subota, 11. veljače 2017.

Ave plena gratiae, Mater misericordiae, sancta Maria


Da bi pronašli milost treba pronaći Mariju

Kako pronaći lako sredstvo da od Boga postignemo potrebnu milost da postanemo sveti? 
Da pronađemo milost Božju, treba pronaći Mariju.

Zašto nam je Marija potrebna

Jedina je Marija našla milost kod Boga, i to za sebe i za svakog čovjeka napose. Patrijarsi i proroci, svi sveci Staroga Zavjeta nisu mogli naći tu milost.

Ona je Majka milosti

Marija je dala život Tvorcu svih milosti i zbog toga je nazvana je Majkom milosti - Mater gratiae.

Ona je puna milosti

Bog Otac, od kojega dolazi svaki savršeni dar i svaka milost kao iz svoga bivstvenog izvora, dajući joj svoga Sina, dao joj je sve svoje milosti; tako da joj je, kako kaže sv.Bernard, u Njemu i s Njim dao volju Božju.


Marija blagajnica svih Isusovih milosti

Bog ju je odabrao za blagajnicu, upraviteljicu i djeliteljicu svih milosti; tako da sve Njegove milosti i svi Njegovi darovi prolaze kroz Njezine ruke. I po toj primljenoj povlastici, kako kaže sv.Bernardin, Ona dijeli milosti Vječnoga Oca, kreposti Isusa Krista i darove Duha Svetoga kome hoće, kako hoće, kada hoće i koliko hoće.

Marija je Majka djece Božje

Kao što je u naravnom redu potrebno da svako dijete ima oca i majku, tako je i u redu milosti. Svako pravo dijete svete Crkve treba da ima Boga za Oca, a Mariju za Majku. Ako se tko hvali da ima Boga za Oca, a prema Mariji ne osjeća ni malo nježnosti pravoga djeteta, lažac je i ima đavla za oca.

Marija daje milost da možemo strpljivo i veselo nositi križeve

Ne stoji, dakako, da je onaj tko je po pravoj pobožnosti našao Mariju izuzet od križeva i trpljenja; on je njima upravo obasut, jer Marija, budući da je Majka živih, daje svojoj djeci komade Drveta života, što je Isusov križ.
Ali dijeleći im teške križeve, daje im i milost da ih nose strpljivo pa čak i radosno; tako da su križevi koje daje onima koji njoj pripadaju više poslastice. 

Kršćani moraju imati jedan osobni odnos s Marijom

Dakle, poteškoća je znati uistinu naći božansku Mariju, da tako nađemo svaku milost u izobilju. Bog, budući da je apsolutni gospodar, može dati sam što redovno daje samo preko Marije. Ne možemo nijekati, a da ne upadnemo u nepromišljenost, da On to koji puta i čini; međutim, prema redu koji je utvrdila Vječna Mudrost, On se daje ljudima u redu milosti samo po Mariji, kako kaže sv. Toma. 
Da se uzdignemo do Njega i s Njime sjedinimo, treba se služiti istim sredstvom kojim se On poslužio da siđe k nama, da postane čovjekom i da nam dade svoje milosti, a to sredstvo jest prava pobožnost prema Svetoj Djevici.

Iz knjige sv. Ljudevita Montfortskog “Marijina tajna ili Sveto ropstvo ljubavi

petak, 10. veljače 2017.

Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje (1 Sol 4,3)


„Molitva formira kreposti. Molitva čuva strpljenje.
Molitva suzbija ljutnju.
Molitva spriječava osjećaje oholosti i zavisti.
Molitva privlači u dušu Duha Svetoga i uzdiže čovjeka na Nebo.“

Sv. Efrem Sirijski

utorak, 7. veljače 2017.

Prvi japanski mučenici


1597. godine sveti Pavao Miki i dvadeset pet japanskih mučenika razapeti su zbog katoličke vjere u Nagasakiju u Japanu.

Sveti Pavao Miki rođen je 1562. godine u plemićkoj japanskoj obitelji koja je uživala visok položaj u japanskom društvu. Na katoličku vjeru ga je preobratio veliki svetac Franjo Ksaverski. Kada su misionari započeli evangelizirati u Japanu u početku nisu naišli na otpor. Stvari su se promijenile 1596., kada je započeo brutalni progon kršćana. 

Sveti Pavao Miki zatvoren je 1596., a on i njegova braća po vjeri morali su pješačiti oko 1000 kilometara od Kyota do Nagasakija, više od trideset dana. S njim su bili isusovački i franjevački strani misionari i japanski laici, među kojima su neki bili franjevački trećoredci.

Više puta im je ponuđena sloboda ako se odreknu svoje vjere. Svi su odbili. Kada su stigli do Nagasakija, 26 mučenika zavezano je za križeve i pročitana im je obavijest o pogubljenju. Oni su počeli moliti i pjevati dok je sveti Pavao Miki počeo glasno propovijedati:

“Kad sam već došao do ovog trenutka, držim da među vama nema toga koji bi vjerovao da ću sad prešutjeti istinu, pa vam izjavljujem da nema ni jednog puta k spasenju do onoga što ga imaju kršćani. Taj me put uči da oprostim neprijateljima i svima koji me uvrijediše pa rado opraštam caru i svim začetnicima moje smrti i molim da se dadu uvesti u kršćanski krst." 



„Pošto su križevi nasađeni, čudesno je bilo vidjeti postojanost sviju koju su im budili čas otac Pasije, a čas otac Rodriguez. Otac Komesar je stalno ostao kao nepomičan očiju uprtih u nebo. Brat Martin je u zahvalu dobroti Božjoj pjevao neke psalme dodajući im redak: U ruke tvoje, Gospodine. A i brat Franjo Blanko jasnim je glasom zahvaljivao Bogu. A brat Gunsalvo još je jačim glasom molio Gospodnju molitvu i anđeoski pozdrav.“ 

Iz Povijesti mučeništva svetog Pavla Mikija 

Posljednje riječi sv. Pavla Mikija:


„Jedini razlog zašto će me ubiti je taj što sam naučavao Kristov nauk. Hvala Bogu što zbog toga umirem. Znam da mi vjerujete i želim vam još jednom reći: zamolite Krista da vam pomogne da budete sretni. Ja sam poslušan Kristu. Po Kristovom primjeru opraštam svojim progoniteljima. Ne mrzim ih. Molim Boga da se smiluje svima, i nadam se da će moja krv pasti na moju braću kao plodonosna kiša.“

Prvi mučenici Japana izbodeni su nasmrt dok su visjeli na križevima, no ljudi koji su čuli svjedočanstvo svetog Pavla Mikija i njegove braće po vjeri učinit će njegove riječi besmrtnima i iskoristit će ih za širenje kršćanstva u Japanu. Sve njih blaženima je proglasio 1627. papa Urban VIII., a svetima 1862. papa Pio IX.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...