ponedjeljak, 31. kolovoza 2015.

Ove jeseni kreće mala škola za ministriranje "Introibo ad altare Dei"

Božjom milošću ove jeseni u Zagrebu kreće projekt mala škola za ministriranje "Introibo ad altare Dei" ("Pristupit ću k Božjem žrtveniku").


Uvjeti za postati ministrant na tradicionalnoj latinskoj misi su sljedeći:
1. Vjera: Katolička;
2. Krjepost: Ljubav prema Bogu;
3. Spol: Muški;
4. Dob: Minimalno 4 godine;
5. Dodatni uvjet za djecu: Pristanak roditelja.

Svi uvjeti moraju biti ispunjeni.

Okvirni program trajanja jednog ciklusa ministriranja je 3 puta tjedno (po jedan sat) u trajanju od 4 tjedna.
Cijena škole: Besplatna (može se izmoliti jedna Zdravo Marija za voditelja ministriranja).


Molimo sve zainteresirane da se za sve ostale detalje i informacije jave na e-mail adresu:

  tradicionalnalatinskamisa@gmail.com

Zaštitnica male škole: Blažena Djevica Marija od Krunice (Ružarija); spomendan 7.10.
Geslo male škole: "Deus providebit!"

Također nam se možete javiti i preko ostalih tradicionalističkih blogova i stranica, jer smo u kontaktu:
- Blog Toma blizanac (i brat Marko)
- Stranica tradicionalnamisa.com
- Blog Christus Rex (glasilo Bratstva sv. Pija X. u Hrvatskoj)
- Facebook stranica Tradicionalna latinska misa u Hrvatskoj
- Društvo Benedictus (društvo za promicanje tradicionalne mise)

Ad maiorem Dei gloriam!
(Sve na veću slavu Božju!)

Odvaži se postati ministrant na tradicionalnoj misi!

"Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane..."

P.S.
Hvala svima koji će podijeliti ovaj članak!

ponedjeljak, 24. kolovoza 2015.

"Isuse, primi dušu moju!"

Na današnji dan 24.8.1947. godine brutalno je ubijen mladi katolički svećenik blaženi Miroslav Bulešić, koji je imao samo 27 godina.


MUČENIŠTVO ZA VJERU
U kolovozu 1947. Miroslav Bulešić, kao podravnatelj Pazinskog sjemeništa i tajnik Svećeničkog zbora sv. Pavla, prati delegata Svete Stolice mons. dr. Jakoba Ukmara kod dijeljenja sv. potvrede u Buzetu i okolnim župama. «One dane kad sam obilazio župe radi krizme rado mi je pomagao. Gdje je prijetila opasnost, polazio je naprijed pregledati teren», svjedoči o svom prijatelju Bulešiću dr. Ukmar u pismu mons. Mariu Pavatu u Rim od 5. rujna 1954. godine. 


Mladomisnik Bulešić pri izlasku iz svoje rodne kuće

U subotu 23. kolovoza 1947. godine, kad su razulareni komunisti upali u župnu crkvu u Buzetu, s namjerom da spriječe Krizmu, Bulešić je svojim tijelom branio Svetohranište i u njemu Presveti oltarski sakramenat. «Ovamo možete proći samo preko mene mrtvoga», rekao im je, blijed u licu, ali posve smiren, stojeći na gornjoj stepenica oltara, okrenut prema onima koji su drsko zaposjeli prezbiterij. Uoči dolaska u Lanišće, dok su s Ćićarije stizale prijetnje organiziranih komunista, na pitanje boji li se tamo otići, Miroslav Bulešić je odgovorio: «Samo jedanput će se umrijeti». Krizma u Lanišću održana je u nedjelju, na blagdan sv. Bartola apostola, 24. kolovoza 1947. godine.

Blaženi Bulešić služi svetu Misu

Govoreći o mučeništvu Miroslava Bulešića, dr. Ukmar je u službenom izvješću za Biskupski Ordinarijat u Trstu od 12. studenoga 1947. godine, napisao: «Nakon završetka krizme u crkvi i mise koju je služio vlč. Miroslav Bulešić, uputili smo se ka župnoj kući. Nakon četvrt sata, kad su bili krizmani i oni koji su naknadno prispjeli – bilo je to oko jedanaest sati – pobunjenici su ušli u kuću i ubili nožem vlč. g. Bulešića koji je bio kraj vratiju. Ja osobno izišao sam iz župnog ureda u predvorje i vidio ga mrtva kako leži na tlu među zlikovcima koji su zaposjeli kuću; povukao sam se u spavaću sobu, gdje sam nakon minute vremena i sam teško izudaran i ostao sam ležeći u krvi. Smatrajući da sam mrtav, ostavili su mene i potražili župnika, ali ga nisu pronašli jer se bio sakrio. Kroz dvadeset sati ostao sam u nesvijesti…». Bulešić je ubijen ubodima noža u grlo, a njegova krv poprskala je zid predsoblja laniškoga župnog ureda. Prema riječima očevidaca, Bulešić je, osjetivši da umire, zazivao: «Isuse, primi dušu moju!».

Dokumentrni film o njegovu životu i mučeništvu:


BEATIFIKACIJA
Državno Tajništvo Svete Stolice, dopisom od 12. veljače 2013. godine, priopćilo je da je Sveti Otac Benedikt XVI. dopustio da se obred proglašenja blaženim Sluge Božjega Miroslava Bulešića obavi u Porečkoj i Pulskoj biskupiji u subotu, 28. rujna 2013. godine.

Bože hvala ti za ovakvog vjernog slugu. Hvala ti za hrabri primjer njegova mučeništva.
Blaženi Miroslave, moli za nas!

nedjelja, 23. kolovoza 2015.

Tradicionalna molitva za svećenička zvanja


Gospodine Isuse Kriste, veliki i vječni svećeniče! Žalosno je Tvoje Srce kada vidiš narod kao ovce bez pastira. Zato u Tvoje ime i po Tebi molimo nebeskoga Oca da pošalje poslanike u svoju žetvu.

Isuse, ljubitelju čistoće, učini da kršćanski roditelji odgajaju svoju djecu u duhu požrtvovnosti i da velikodušno daruju u Tvoju službu one koje Ti pozoveš.

Učitelju apostola, odaberi i privuci između naše drage mladeži one koji će nam prikazivati žrtvu svete Mise, dijeliti svete sakramente, te moliti i žrtvovati se za nas.

Dobri Pastiru, čuvaj ih od vanjskih i unutarnjih pogibelji i daj im ustrajnost u svetom zvanju da postanu i budu svećenici po Tvojem Presvetom Srcu. Neka puni vjere i ljubavi prema Tebi i Tvojoj svetoj Crkvi nesebično posvete sve svoje snage za održavanje i širenje Tvojega kraljevstva u neumrlim dušama.

Majko Marijo, čuvaj naša sjemeništa da iz njih izađe mnogo svetih svećenika koji će našem narodu sačuvati najveće blago svete vjere. Amen.

četvrtak, 20. kolovoza 2015.

Je li primanje pričesti na ruku svetogrđe?

1. Što je katolicima najsvetije u crkvi?
U crkvi katolicima su najsvetije posvećene hostije, koje su Tijelo i Krv živoga Boga, a koje se nalaze u svetohraništu.

2. Kako se trebamo pravilno pričestiti?
Pravilno se trebamo pričestiti na jezik, klečeći pred Gospodinom.


3. Je li primanje pričesti na ruku laika svetogrđe?
Da, primanje pričesti na ruku laika jest svetogrđe.

4. Zašto kažete da je primanje pričesti na ruku laika svetogrđe?
Primanje pričesti na ruku laika je svetogrđe jer laicima nisu posvećene ruke kao svećenicima i iz tog razloga ne smiju rukama dirati Presvetu Hostiju.


5. Netko će reći, a što je grješnije ruka ili jezik?
Važno je naglasiti da ovdje nije riječ o grješnosti pojedinih dijelova tijela, nego je naglasak na posvećenosti ruku. Još jednom "posvećenost ruku" je primarna stvar.

6. Jesu li časna braća i časne sestre laici?
Da, časna braća i časne sestre jesu laici.


7. Kako postupiti ako smo nekada u životu primili pričest na ruke, zbog neznanja ili iz nekog drugog razloga, ili ako smo slučajno ili namjerno dodirnuli posvećene hostije?
Ako smo nekada u životu primili pričest na ruke, zbog neznanja ili iz nekog drugog razloga, ili ako smo slučajno ili namjerno dodirnuli posvećene hostije, u tom slučaju treba pristupiti sakramentu ispovijedi i priznati pred Bogom da smo sagriješili i da smo napravili svetogrđe.

8. Ako je svećenik primoran od nekih crkvenih autoriteta dijeliti pričest na ruke laicima, je li on (in)direktno sudjeluje u svetogrđu?
Da, svećenik (in)direktno sudjeluje u svetogrđu ako svjesno dijeli pričest na ruke laicima.

9. Daje li nam svećenik krivi primjer tako postupajući da laicima dijeli Presvetu Euharistiju na ruke?
Da, u tom slučaju svećenik daje jako krivi i loš primjer svojim ponašanjem i on će za takvo sudjelovanje u svetogrđu odgovarati pred Živim i Pravednim Bogom. Na taj način svećenik ne gradi Kraljevstvo Božje na zemlji, nego ga ruši.

10. Da li bi bio grijeh da idemo opravdavati primanje pričesti na ruke, a s obzirom da znamo da je primanje pričesti na ruke laicima svetogrđe i da na taj način vrijeđamo Gospodina Isusa?
Da, bio bi grijeh da idemo opravdavati primanja pričesti na ruke, a s obzirom da znamo da je primanje pričesti na ruke laicima svetogrđe i da na taj način vrijeđamo Gospodina Isusa.

11. Koje su još opasnosti ako se laici svetogrdno pričešćuju na ruke?
Velika opasnost od takvog svetogrdnog pričešćivanja je ta da čestice posvećenih hostija mogu padati na pod i da ih ljudi, koji se dolaze pričestiti, gaze svojim cipelama, što znači da gaze po Tijelu i Krvi živoga Boga.

12. Što mi kao katolici moramo raditi da spriječimo ovakva svetogrđa?
Mi kao katolici moramo davati drugima dobar primjer, tako da uvijek primamo pričest na jezik, klečeći pred Gospodinom Isusom. Moramo upozoravati druge koliko i kako god možemo da je primanje pričesti na ruku svetogrđe, sve radeći iz ljubavi prema Gospodinu Isusu.



Blago tebi, koji se bojiš Gospodina,
koji stupaš putovima njegovim.


Benedicamus Domino.   (Blagoslivljajmo Gospodina.)
Deo gratias.                 (Bogu hvala.)

utorak, 18. kolovoza 2015.

Poziv na KLANJANJE pred Presvetim za naše svećenike

"Jednom je Isus na nekome mjestu molio.
Čim presta, reče mu jedan od učenika: Gospodine, nauči nas moliti..." (Lk 11,1)



Pozivamo sve čitatelje ovog bloga da se pridruže klanjanju pred Presvetim ovaj tjedan (naročito u četvrtak, koji i jest dan posvećen za Presveti Oltarski Sakramenat).

Nakana klanjanja je za naše svećenike, da im Bog da hrabrosti i odlučnosti na njihovom životnom putu, da spoznaju vrijednost tradicionalne mise.

Hvala svima koji će se odazvati na ovo klanjanje.
Božji vam blagoslov i svako dobro.


"Molite, i dat će vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvorit će vam se.
Jer svaki, koji moli, prima; tko traži, nalazi; tko kuca, otvara mu se." (Mt 7, 7-8)

ponedjeljak, 17. kolovoza 2015.

Kako pravilno pokleknuti pred Gospodinom Isusom

1. Kada se Presveto nalazi u svetohraništu treba pokleknti desnim koljenom do tla. 
Glavu i gornje tijelo valja držati uspravno.
Desno koljeno je uvijek namijenjeno za poklecanje pred Bogom.

2. Kada je izložen Presveti Oltarski Sakramenat treba pokleknuti na oba koljena (kleknuti prvo na desno koljeno, pa onda na lijevo) i duboko se nakloniti.


3. Kada se u svetohraništu ne nalazi Presveto dovoljno je duboko se nakloniti pred križem glavnog oltara.

4. Pred biskupom i papom treba pokleknuti na lijevo koljeno i treba poljubiti prsten koji se nalazi na desnoj ruci. Pri tom činu se dobijaju djelomični oprosti.

petak, 7. kolovoza 2015.

Je li nova misa kazna Božja za naše grijehe?


Nova misa je napravljena po protestantskom modelu, za više informacija pogledajte OVDJE
Po definiciji Katoličke Crkve protestantizam je heraza.
Red tradicionalne latinske mise možete pogledati OVDJE.

Nova misa kao kazna za grijehe
1. Je li nova misa kazna Božja za naše grijehe?
Nova misa jest kazna Božja za naše grijehe. 

2. Zašto kažete da je nova misa kazna za naše grijehe?
Nova misa je kazna za naše grijehe jer su plodovi nove mise vidljivo i činjenično razarajući i opasni za očuvanje katoličke vjere.

3. Zašto nova misa nije blagoslovljena od Boga, što vidimo po plodovima?
Nova misa nije blagoslovljena od Boga, što vidimo i po plodovima, jer je sastavljena ne za veću slavu Božju nego idući za tim da se misa prilagodi "modernom" čovjeku.

4. Zašto je Bog dopustio novu misu?
Bog je dopustio novu misu jer poštuje našu slobodu izbora (koji je dragocijeni dar) i dopušta nam da mi biramo u životu kojim putem ćemo krenuti. Putem dobra ili putem zla.


Valjanost i ugodnost Bogu nove mise
5. Je li nova misa valjana, tj. da li se dogodi pretvorba na misi?
Nova misa je valjana, tj. na misi se dogodi pretvorba ako svećenik zadovoljava poznata 3 uvjeta (forma, materija, nakana).

6. Je li nova misa ugodna Bogu kao tradicionalna misa?
Nova misa nije ugodna Bogu kao tradicionalna misa, jer kada novu misu usporedimo s tradicionalnom vidimo da je nova misa osiromašena i protestantizirana.

7. Možete li dati još jedan primjer gdje je misa valjana, a nije ugodna Bogu?
Valjana misa je i kod pravoslavnih (čitaj raskolnika i heretika) i na njihovim misama se pretvorba dogodi (naravno ako zadovoljavaju poznata 3 uvjeta), ali njihova žrtva zasigurno Bogu nije ugodna.
Tako je slično s novom misom. Pretvorba se dogodi i misa je valjana, ali sigurno nije ugodna Bogu kao tradicionalna misa.

8. Gdje u Bibliji možemo naći da Bogu nije ugodna svaka žrtva?
Adamovi sinovi Kajin i Abel su prinijeli žrtvu Bogu, ali Bogu nisu bile ugodne obje žrtve, nego samo Abelova.

9. Mogu li se dobiti milosti na novoj misi?
Naravno da se milosti mogu dobiti na novoj misi, ali s obzirom na naše znanje, moramo se uvijek truditi oko širenja tradicionalne mise jer smo svjesni koliko je ona uzvišenija i ugodnija Bogu nego nova misa.
Ali vrijedi pravilo "Kome se više da, od njega će se više i tražiti!" Tako da zasigurno ne možemo osuđivati druge koji nisu upoznati sa razlikama između tradicionalne i nove mise.

10. Što mi kao katolici možemo učiniti da se prošire tradicionalne mise?
Prije svega moramo moliti dragoga Boga da se prošire tradicionalne mise, trebamo moliti za naše svećenike, da im Bog prosvijetli pamet i da spoznaju vrijednost tradicionalne mise i da spoznaju razarajuće djelovanje nove mise.
Moramo nastojati i oko širenja tradicionalne mise da većina ljudi spozna kolika je zapravo velika duhovna šteta napravljena uvođenjem nove mise.

11. Da li bi bio grijeh da idemo opravdavati postojanje nove mise, a s obzirom da znamo da je nova misa osiromašena i protestantizirana i s obzirom da imamo Božju potvrdu da nova misa nije blagoslovljena, što vidimo po plodovima?
Da, bio bi grijeh, jer Bogu uvijek trebamo ponuditi najbolje i najuzvišenije, koliko god smo u mogućnosti i koliko god je to do nas, tako ako znamo da postoji nešto bolje za Boga ne smijemo opravdavati ono lošije.


Presveto Srce Isusovo, smiluj nam se!
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...