KRATKA VJEŽBA ZA SAVRŠENSTVO
(sabrana iz nauka sv. Terezije Avilske)
Sv. Terezija kaže: "Savršenstvo se ne sastoji u ekstazama, nego istinsko sjedinjenje duše s Bogom je sjedinjenje volje s voljom Božjom."
Bit savršenstva
Sve savršenstvo se sastoji u prakticiranju dviju stvari:
1. odricanje (odvojenost) od stvorenja i
2. sjedinjenje s Bogom.
A sve je sadržano u velikom nauku koji nam je ostavio Isus Krist: "Tko hoće ići za mnom neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom." (Mt 16,24).
1. Odricanje od stvorenja
A kao prvo kad se radi o odricanju od stvorenja sv. Ivan kaže: Jer što god je svjetovno - požuda tijela, požuda očiju i oholost života (1 Iv 2, 16). Tako da sva ne savršenstva nastaju od triju neurednih ljubavi: ljubavi prema užicima, prema stvarima i samoljublju. O tome je lijepo kazala sv. Terezija: "Pravedno slijedi da tko ide za izgubljenim stvarima bude također i sam izgubljen»."
1.2. Nutarnja i vanjska mrtvljenja u užicima i zadovoljstvima
Govoreći o prvoj ljubavi prema užicima i vlastitim zadovoljstvima, to se pobjeđuje s odricanjem od njih po nutarnjem i vanjskom mrtvljenju.
NUTARNJE MRTVLJENJE uređuje strasti, tako da se ne djeluje iz samoljublja, ispraznosti, raspoloženja, čisto ljudskih motiva nego samo da se bude Bogu povolji. Sve nutarnje strasti su sadržane u dvjema bitnima, srdžbi i požudi.
Kad se govori o srdžbi glavna strast je bijes koja se pobjeđuje krepošću blagosti, a ona se prakticira slijedećim činima:
1. Ne ljutiti se nikada na bližnjega.
2. Blago razgovarati jednako sa svima.
3. Govoriti tiho, vedra lica blagim riječima, posebno s osobama koje su se naljutile ili su dosadne.
4. Podnositi u miru slabosti drugih, uvrede i dosađivanja.
5. Ne uznemirivati se i ne padati u malodušje zbog vlastitih mana, nego ponizno odmah se podići u miru kajući se kratko bez da se više o tome razmišlja, ponovno se uputiti s više gorljivosti i povjerenja u Boga, i to uvijek činiti kada se padne.
6. Nikada ne govoriti niti djelovati kada je srce uznemireno. Sv. Franjo Saleški je govorio: "Dogovorio sam se sa svojim jezikom da ne govorim kada je uznemireno moje srce." Puno u takvim uznemirenostima koristi govoriti o njima sa duhovnikom ili drugom duhovnom osobom.
Kad se govori o požudi treba odstraniti svaku neurednu ljubav prema svim osobama, posebno mladima, prema različitom spolu time da se izbjegavaju razgovori, riječi ili ljubavna pisma, darovi, šale i sve drugo što može u njima zapaliti neurednu ljubav. Sv. Terezija kaže: "Odstranite očima grešne prigode, duša se odmah okreće Bogu."
A ako su rodbinski povezani neka se pobrinu da prije udovolje Bogu do li sami sebi, jer rodbina više želi svoje probitke nego našu korist. Zato treba:
1. Ne propustit prakticiranje kreposti potrebnih za pristajanje uz njihov poziv.
2. Kada Bog poziva na savršeniji životni stalež treba ih hrabro napustiti, slušajući prije Boga nego njih.
3. Ne miješati se u obiteljske poslove štetne za našu korist, bez da to točno od nas zahtjeva ljubav.
Požudnom pripada i pobijediti svoju volju koja se pobjeđuje poslušnošću. Poslušnost, kaže sveta Terezija kličući je kratki put prema savršenstvu: "Poslušnosti koja sve možeš!" Slično je govorila sv. Katarina Bolonjska da je poslušnost draža Bogu, nego sva druga djela skupa. Zato u vježbama treba:
1. Ravnati se u svim stvarima duše, ma kako malene bile, poslušnošću prema poglavarima, vlastitim pravilima ili duhovniku kojega svatko treba imati. Đavao zna, kaže sv. Terezija, da se u tome sastoji lijek duše, te se jako trudi da to spriječi. A da Bog od duše koja je odlučna ljubiti Ga ne želi drugo, osim da ga sluša.
2. Treba slušati odmah u svemu gdje očito nema grijeha, puštajući druge stvari.
3. Treba slušati dobre volje i ne s gorčinom.
4. Treba slušati slijepo, bez traženja razloga, prilagođujući svoje osjećaje osjećajima poglavara i na kraju u dobrim stvarima gdje nema izravne zapovijedi sigurnije je držati se onoga što je protivno našoj sklonosti.
VANJSKO MRTVLJENJE sobom nosi odvojenost od užitaka sjetila mrtveći:
1. Vid, tako da ne gledamo zabranjene, opasne ili radoznale stvari, hoditi oborenih očiju, opsluživati čednost sam sa sobom u skidanju i oblačenju, i u svim drugim djelima.
2. Sluh, udaljujući se od razgovora o nečistoći, mrmljanju, novelama.
3. Miris, lišavajući se mirisati mirise, cvijeće, priređene vode..
4. Za mrtviti ukus treba paziti na količinu:
a. Ne jesti i ne piti samo iz zadovoljstva, niti do sitosti, nego samo dok nam je dosta.
b. Ne jesti van obroka.
c. Odreći se uvijek nečega za stolom Isusu i Mariji za ljubav.
d. Jesti malo navečer, i ponekada preskočiti večeru.
e. Uzdržavati se u nekim danima u tjednu.
f. U petak ili subotu postiti o kruhu i vodi, ili barem jesti jedno jelo.
A što se tiče kakvoće hrane:
a. Ne tražiti birana ukusna jela, ni posebne začine, ni mirise, umake i slično.
b. Ponekada jedući koristiti gorko bilje.
c. Ili se barem ne žaliti ako je hrana loše pripremljena, hladna ili ne začinjena.
5. Dodir se mrtvi:
a. Ne tražeći posebne ugodnosti kod spavanja, oblačenja, sjedenja.
b. Lišavajući se vatre zimi, rukavica, lepeza ljeti.
c. Koristeći neke pokore koje mrtve sjetilnost, pokorničke lančiće i slično, ali uvijek pod poslušnosti duhovniku jer u protivnom kaže sv. Filip Neri ili se izgubi zdravlje ili ponoznost.
d. Barem se ne žaliti zbog bolesti, napora, neudobnosti, nutarnjih muka i trajno prikazivati sve Isusu Kristu. Sv. Terezija nam je ostavila o vanjskom mrtvljenju lijepu misao: "Smatrati da Bog u svoje prijateljstvo pripušta komotne duše je besmisleno."
Vanjskom mrtvljenju pripada i mrtvljenje jezika krepošću šutnje koja sobom nosi:
a. Malo i promišljeno govoriti.
b. U neke sate kroz dan ne govoriti osim po potrebi.
c. Često govoriti o Bogu i u svaki razgovor unijeti neki duhovni osjećaj. Sv. Terezija kaže: "U razmišljanjima slugu Božjih Krist je uvijek prisutan i sviđa mu se jako da se s njime zadržavaju."
_________________
Sveti Alfonz Marija Liguori, crkveni naučitelj
1. Odricanje od stvorenja
A kao prvo kad se radi o odricanju od stvorenja sv. Ivan kaže: Jer što god je svjetovno - požuda tijela, požuda očiju i oholost života (1 Iv 2, 16). Tako da sva ne savršenstva nastaju od triju neurednih ljubavi: ljubavi prema užicima, prema stvarima i samoljublju. O tome je lijepo kazala sv. Terezija: "Pravedno slijedi da tko ide za izgubljenim stvarima bude također i sam izgubljen»."
1.2. Nutarnja i vanjska mrtvljenja u užicima i zadovoljstvima
Govoreći o prvoj ljubavi prema užicima i vlastitim zadovoljstvima, to se pobjeđuje s odricanjem od njih po nutarnjem i vanjskom mrtvljenju.
NUTARNJE MRTVLJENJE uređuje strasti, tako da se ne djeluje iz samoljublja, ispraznosti, raspoloženja, čisto ljudskih motiva nego samo da se bude Bogu povolji. Sve nutarnje strasti su sadržane u dvjema bitnima, srdžbi i požudi.
Kad se govori o srdžbi glavna strast je bijes koja se pobjeđuje krepošću blagosti, a ona se prakticira slijedećim činima:
1. Ne ljutiti se nikada na bližnjega.
2. Blago razgovarati jednako sa svima.
3. Govoriti tiho, vedra lica blagim riječima, posebno s osobama koje su se naljutile ili su dosadne.
4. Podnositi u miru slabosti drugih, uvrede i dosađivanja.
5. Ne uznemirivati se i ne padati u malodušje zbog vlastitih mana, nego ponizno odmah se podići u miru kajući se kratko bez da se više o tome razmišlja, ponovno se uputiti s više gorljivosti i povjerenja u Boga, i to uvijek činiti kada se padne.
6. Nikada ne govoriti niti djelovati kada je srce uznemireno. Sv. Franjo Saleški je govorio: "Dogovorio sam se sa svojim jezikom da ne govorim kada je uznemireno moje srce." Puno u takvim uznemirenostima koristi govoriti o njima sa duhovnikom ili drugom duhovnom osobom.
Kad se govori o požudi treba odstraniti svaku neurednu ljubav prema svim osobama, posebno mladima, prema različitom spolu time da se izbjegavaju razgovori, riječi ili ljubavna pisma, darovi, šale i sve drugo što može u njima zapaliti neurednu ljubav. Sv. Terezija kaže: "Odstranite očima grešne prigode, duša se odmah okreće Bogu."
A ako su rodbinski povezani neka se pobrinu da prije udovolje Bogu do li sami sebi, jer rodbina više želi svoje probitke nego našu korist. Zato treba:
1. Ne propustit prakticiranje kreposti potrebnih za pristajanje uz njihov poziv.
2. Kada Bog poziva na savršeniji životni stalež treba ih hrabro napustiti, slušajući prije Boga nego njih.
3. Ne miješati se u obiteljske poslove štetne za našu korist, bez da to točno od nas zahtjeva ljubav.
Požudnom pripada i pobijediti svoju volju koja se pobjeđuje poslušnošću. Poslušnost, kaže sveta Terezija kličući je kratki put prema savršenstvu: "Poslušnosti koja sve možeš!" Slično je govorila sv. Katarina Bolonjska da je poslušnost draža Bogu, nego sva druga djela skupa. Zato u vježbama treba:
1. Ravnati se u svim stvarima duše, ma kako malene bile, poslušnošću prema poglavarima, vlastitim pravilima ili duhovniku kojega svatko treba imati. Đavao zna, kaže sv. Terezija, da se u tome sastoji lijek duše, te se jako trudi da to spriječi. A da Bog od duše koja je odlučna ljubiti Ga ne želi drugo, osim da ga sluša.
2. Treba slušati odmah u svemu gdje očito nema grijeha, puštajući druge stvari.
3. Treba slušati dobre volje i ne s gorčinom.
4. Treba slušati slijepo, bez traženja razloga, prilagođujući svoje osjećaje osjećajima poglavara i na kraju u dobrim stvarima gdje nema izravne zapovijedi sigurnije je držati se onoga što je protivno našoj sklonosti.
VANJSKO MRTVLJENJE sobom nosi odvojenost od užitaka sjetila mrtveći:
1. Vid, tako da ne gledamo zabranjene, opasne ili radoznale stvari, hoditi oborenih očiju, opsluživati čednost sam sa sobom u skidanju i oblačenju, i u svim drugim djelima.
2. Sluh, udaljujući se od razgovora o nečistoći, mrmljanju, novelama.
3. Miris, lišavajući se mirisati mirise, cvijeće, priređene vode..
4. Za mrtviti ukus treba paziti na količinu:
a. Ne jesti i ne piti samo iz zadovoljstva, niti do sitosti, nego samo dok nam je dosta.
b. Ne jesti van obroka.
c. Odreći se uvijek nečega za stolom Isusu i Mariji za ljubav.
d. Jesti malo navečer, i ponekada preskočiti večeru.
e. Uzdržavati se u nekim danima u tjednu.
f. U petak ili subotu postiti o kruhu i vodi, ili barem jesti jedno jelo.
A što se tiče kakvoće hrane:
a. Ne tražiti birana ukusna jela, ni posebne začine, ni mirise, umake i slično.
b. Ponekada jedući koristiti gorko bilje.
c. Ili se barem ne žaliti ako je hrana loše pripremljena, hladna ili ne začinjena.
5. Dodir se mrtvi:
a. Ne tražeći posebne ugodnosti kod spavanja, oblačenja, sjedenja.
b. Lišavajući se vatre zimi, rukavica, lepeza ljeti.
c. Koristeći neke pokore koje mrtve sjetilnost, pokorničke lančiće i slično, ali uvijek pod poslušnosti duhovniku jer u protivnom kaže sv. Filip Neri ili se izgubi zdravlje ili ponoznost.
d. Barem se ne žaliti zbog bolesti, napora, neudobnosti, nutarnjih muka i trajno prikazivati sve Isusu Kristu. Sv. Terezija nam je ostavila o vanjskom mrtvljenju lijepu misao: "Smatrati da Bog u svoje prijateljstvo pripušta komotne duše je besmisleno."
Vanjskom mrtvljenju pripada i mrtvljenje jezika krepošću šutnje koja sobom nosi:
a. Malo i promišljeno govoriti.
b. U neke sate kroz dan ne govoriti osim po potrebi.
c. Često govoriti o Bogu i u svaki razgovor unijeti neki duhovni osjećaj. Sv. Terezija kaže: "U razmišljanjima slugu Božjih Krist je uvijek prisutan i sviđa mu se jako da se s njime zadržavaju."
_________________
Sveti Alfonz Marija Liguori, crkveni naučitelj
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena pri komentiranju:
Objavljujem korisne, pristojne i potpisane komentare.