utorak, 16. siječnja 2018.

Je li lice migranta – lice Isusa?

Usred sve većeg muslimanskog nasilja u Europi, papa Franjo ostaje čvrsto pri obrani masovne migracije.

U svojoj Urbi et orbi božićnoj poruci, usporedio je migrante sa Svetom obitelji prisiljenoj putovati u Betlehem gdje nisu mogli pronaći sobu za boravak, a u svojoj poruci povodom Svjetskog dana mira Papa je osudio one koji smatraju da masovna migracija predstavlja rizik za nacionalnu sigurnost. Takvi su ljudi krivi za “umanjivanje ljudskog dostojanstva kojega imaju svi kao sinovi i kćeri Božje”.

Kao i u prethodnim prilikama, Papa je zaključio da oni koji ne primaju migrante “siju nasilje, rasnu diskriminaciju i ksenofobiju”. S druge strane, oni koji primaju migrante s dobrodošlicom primaju Krista. U obraćanju predstavnicima Caritasa u rujnu, papa Franjo rekao je da “nas sam Krist traži da prihvatimo našeg brata i sestru migranta i izbjeglicu širom otvorenih ruku”. U drugim je prilikama govorio da u licima migranata vidimo lice Isusa.




Od početka njegovog pontifikata, jedna od Papinih omiljenih tema su oni koji zatvaraju granice, a zapravo zatvaraju vrata Isusu. Ako ste kršćanin, teško je ignorirati taj argument. Tko želi Isusu zalupiti vrata? Tko želi na Sudnji dan čuti: “Bio sam stranac i niste me primili”?

nedjelja, 14. siječnja 2018.

Molitve za ministrante kod oblačenja

Kod oblačenja reverende:

“Dominus, pars haereditatis meae, et calicis mei: tu es, qui restitues hereditatem meam mihi.”

[Gospodine, dio si baštine moje i kaleža moga, Ti si Onaj koji će obnoviti naslijeđe moje.]



Kod oblačenja kote:

“Indue me, Domine, novum hominem, qui secundum Deum creatus est in iustitia et sanctitate veritatis. Amen.”

[Odjeni me Gospodine, u nova čovjeka, po Bogu stvorena u pravdi i svetosti istine. Amen.]

četvrtak, 11. siječnja 2018.

Zašto tradicionalna latinska Misa


Centralna i najsvetija tradicija Crkve je Sveta Misna Žrtva

Misa naših predaka, tradicionalna latinska Misa, ponekad nazvana tridentska Misa pape Pija V., zato što je bio zahtjev koncilskih otaca koji su zasjedali između 1545. i 1563. g. u talijanskom gradu Trentu da nam papa Pio V. da tradicionalnu latinsku Misu, kakvu smo upoznali i zavoljeli.

Sveti Pio V. nije uveo novu Misu. Sve što je on učinio bilo je uklanjanje iz tada postojeće latinske Mise preduge molitve koje su na vlastitu inicijativu dobronamjerni, no ponekad pretjerano pobožni biskupi i svećenici, tijekom stoljeća dodali Misi koju su naslijedili.

Povijesna intervencija svetog Pija V. nije se sastojala u uvođenju nove, novus ordo, Mise u Crkvu, već u povratku stare Mise, u svoj njenoj svečanoj jednostavnosti. Mise tako stare da neke njene ceremonije i molitve sežu u vrijeme našeg Gospodina i Njegovih apostola, i u vrijeme rimskih katakombi, gdje su služene prve latinske Mise prije 1900 godina - ne na stolovima, već na grobovima mučenika – prvih članova naše Crkve. Ti divni muškarci i žene, dječaci i djevojčice, koji su prije birali smrt nego izdaju ili kompromis njihovih i naših uvjerenja.

Bula “Quo primum”

Apostolska bula kojom je sveti papa Pio V. vratio natrag originalnu latinsku Misu izdana je 19. srpnja 1570. g. Njen je cjeloviti tekst postao sastavni dio službenog Rimskog misala, otisnut na prvim njegovim stranicama, kojeg je isti Papa naručio - za sva vremena - kao jedini misal koji će se otada i zauvijek koristiti u slavljenju Mise.

Uistinu su bili vrlo rijetki slučajevi u povijesti da je papa nedvosmisleno objavio svijetu da koristi puninu svog apostolskog autoriteta kao vrhovni poglavar Kristove crkve kako bi izdao dekret koji obvezuje zauvijek, za sva vremena, i prijeti onima koji bi se usudili prekršiti ga ne samo ekskomunikacijom iz Crkve, već i samim Božjim gnjevom ("upast će u srdžbu Svemogućega Boga").

Jedan takav rijetki papinski dekret bila je bula "Quo primum" pape Pija V. koja se bavi tradicionalnom latinskom Misom. 

Tekst bule sv. Pija V. Quo primum tempore je slojevit, sadrži i naredbe i dopuštenja, čak izričito svima daje »indult« za slavljenje Mise po ovome misalu. Između ostaloga, trajno jamči svim svećenicima da se smiju pridržavati ovoga obreda bez ikakvih skrupula u savjesti ili bojazni pred crkvenom kaznom. Na više mjesta ističe trajnost i nepromjenjivost ove uredbe.



"Snagom ove naše konstitucije koja će trajno vrijediti, određujemo i zapovijedamo da se ovome Misalu nikada ništa ne dodaje, oduzima ili mijenja. Jednako tako određujemo i izjavljujemo da se (...) svećenici ne obvezuju slaviti Misu drukčije nego smo to odredili. Također im trajno dopuštamo i odobravamo apostolskom vlašću i snagom ove odredbe da odsada potpuno slijede ovaj Misal kod pjevanja ili recitiranja Mise u kojim god Crkvama, bez ikakvih skrupula u savjesti i bez upadanja u bilo kakve kazne, osude i zabrane, te da se njime mogu i smiju slobodno i zakonito služiti."

“… i da se nitko ne tjera ili primorava zamijeniti ovaj Misal; ; i da se ovo Naše pismo ni u koje vrijeme ne smije opozvati ili preinačiti, nego da zauvijek čvrsto i valjano ostane na snazi.”

"Neka, dakle, nikome od ljudi ne bude dopušteno povrijediti ovu obznanu Našega odobrenja, (...) zapovijedi, i zabrane, niti joj se nerazboritom drskošću suprotstaviti. A ako bi se netko drznuo to pokušati, neka znade da će upasti u srdžbu Svemogućega Boga i blaženih Apostola njegovih Petra i Pavla!"


U kratkom video izlaganju o. Gommar A. De Pauw objašnjava zašto je i dalje nakon Drugog vatikanskog koncila ostao vjeran služenju tradicionalne latinske Mise.
Za prijevod na hrvatski kliknite ikonicu cc na videu.


subota, 6. siječnja 2018.

Određena moda prepreka je Gospinom trijumfu i miru u svijetu

Je li grijeh nositi kratke hlačice, haljine bez naramenica, kratke suknje, "ženske" hlače, suvremene kupaće kostime, itd.?

Ova pitanja i dalje uznemiruju i takozvane konzervativne katolike gotovo stoljeće nakon pojave trenda razgolićivanja u ženskoj odjeći koncem Prvog svjetskog rata. Pravi tradicionalni katolici, svjesni kreposti kršćanske čednosti i čistoće, odbijaju slijediti masu i prihvatiti hedonističku modu. Oni znaju da Blažena Djevica Marija nikada ne bi prihvatila te poganske stilove koji su toliko u suprotnosti s kršćanskom tradicijom čednosti.

Naša je Blažena Majka unaprijed znala kakva će moralna pustoš uslijediti nakon uvođenja ove grešne mode. Zato je Ona osobno došla u Fatimu 1917. da nas upozori.

Istovremeno je unaprijed dala odgovor na pitanje ”Je li grešno slijediti ovu modu?”

Sedmogodišnjoj je Jacinti Gospa povjerila ovo proročanstvo koje sadrži Njenu teologiju po pitanju suvremene mode:

“Bit će uvedeni određeni modni stilovi koji će jako vrijeđati našeg Gospodina.”

Neka modernistički pseudoteolozi shvate da su u ozbiljnom konfliktu s ovom nebeskom porukom kada opraštaju tolikim katoličkim ženama i djevojkama odijevanje po tim “određenim modnim stilovima”. Oni ne mogu blagosloviti ovu grešnu modu škropeći ju svetom vodom. 

 Presuda naše Gospe je da su ti modni stilovi smrtni grijeh.

Jer, rečeno teološkim rječnikom, "jako vrijeđati našeg Gospodina" predstavlja smrtni (težak) grijeh.

Koliko je naša Blažena Majka žalosna kada toliko mnogo ljudi ignorira Njeno majčinsko upozorenje!

"Ljudi moraju prestati vrijeđati Boga, Koji je već previše vrijeđan", Ona moli.

Umjesto da se obazre na Gospine molbe, “masa” Ju odbija kao uzor čednosti i traži svoje uzore u taboru Njenog neprijatelja, Sotone.

Kako katolici mogu biti tako slijepi?


Oni slijede kao ovce

Koliko je žalostan zasigurno bio i sam Kristov namjesnik, papa Pio XII., kada se žalio na ovu sljepoću u svom govoru 17. srpnja 1954. godine!

Ovo su riječi Svetoga Oca:

utorak, 2. siječnja 2018.

Euharistija – potreba našeg srca

Fecisti nos ad Te, Deus! 
Za Sebe si nas, Gospodine, stvorio!
Sv. Augustin

Zašto je Isus Krist u Euharistiji? Na to bi se pitanje mogli dati mnogi odgovori. Jedan koji ih sve objedinjuje glasi: zato što nas On voli i zato što želi da mi volimo Njega. Ljubav – to je motiv za ustanovljenje Euharistije. Za nas bi bez Euharistije Kristova ljubav bila beživotna, ljubav prošlosti, koju bismo brzo zaboravili, i to bi nam bilo gotovo i oprostivo. Ljubav ima svoje zakone, svoje zahtjeve, koje sama Euharistija u potpunosti zadovoljava. 

Zbog Euharistije Isus ima svako pravo biti voljen jer nam u Njoj On daje dokaz beskonačne ljubavi. Prirodna ljubav, kako ju je Bog usadio u naša srca, zahtijeva tri stvari: obostranu prisutnost ili zajedništvo života, zajedničko vlasništvo nad imovinom, i savršeno sjedinjenje.

I.

Odsutnost prijatelja je nevolja prijateljstva, njegovo mučenje. Odvajanje oslabljuje i najsnažnije prijateljstvo i, ako je ono dugotrajno, može završiti potpunim prekidom prijateljstva. Kad naš Gospodin ne bi bio prisutan, već bi bio daleko, naša bi ljubav prema Njemu ohladila zbog odsutnosti. U prirodi je čovjeka i njegove ljubavi da mu je potrebna prisutnost objekta njegove ljubavi kako bi volio. Vidimo što se dogodilo nesretnim apostolima dok je naš Gospodin bio u grobu. Učenici su u Emausu priznali da su gotovo izgubili vjeru; njihov dobri Gospodin više nije bio s njima.

petak, 29. prosinca 2017.

Habit – znak ljubavi prema Bogu


Habit nadahnjuje jednako žene i muškarce da ostave svoje živote i predaju se Bogu. Ulazeći u crkveni red, osoba ne samo da osjeća promjenu u srcu i duši, već i u fizičkom svijetu. Na primjer, mnogi crkveni redovi, pored nošenja habita, traže od žena i promjenu imena kada postanu časne sestre.

U zadnjih 30 godina broj žena u katoličkim crkvenim redovima smanjio se za oko 50%. U Sjedinjenim Američkim Državama ostalo je 85 412 sestara, a prosječna dob je 68 godina. Oni redovi koji bilježe porast u broju zvanja su oni koji nose tradicionalne habite, uključujući dominikanke sv. Cecilije i Misionarke ljubavi.

Činjenica je da je habit uistinu duhovno bogatstvo. Ključ povećanja broja časnih sestara u svijetu je povratak obaveznom nošenju habita. Časnim sestrama više ne bi smjelo biti dopušteno živjeti u stanovima i nositi civilnu odjeću, već bi trebale živjeti u samostanu kako bi služile Bogu i častile Ga. 


(...)

Nošenje civilne odjeće ne služi kao znak posvećenja. Nadam se i molim da će više crkvenih redova opet usvojiti tradicionalni habit. Meni je osobno uvijek nadahnjujuće vidjeti časnu sestru u javnosti jer ona u svijetu živi svoj život za Isusa. Nošenje habita dovodi druge ljude k Bogu. A oni koji danas žive u sumnji ili strahu mogu biti utješeni prizorom časne sestre koja ponizno služi Gospodinu.

nedjelja, 17. prosinca 2017.

NEDJELJA GAUDETE Radujte se u Gospodinu uvijek! Opet kažem: Radujte se! (Fil 4, 4)

3. nedjelja došašća

Ljubičastu boju ruha može zamijeniti ružičasta.

Molitve sa današnje svete Mise:



Antíphona ad intróitumUlazna pjesma
Phil 4, 4-6, Ps 84, 2
(Phil 4, 4-6) Gaudéte in Dómino semper: íterum dico, gaudéte. Modéstia vestra nota sit ómnibus homínibus: Dóminus enim prope est. Nihil sollíciti sitis: sed in omni oratióne petitiónes vestrae innotéscant apud Deum. (Ps 84, 2) Benedixísti, Dómine, terram tuam: avertísti captivitátem Jacob.
Glória Patri, et Fílio, et Spirítui Sancto. Sicut erat in princípio, et nunc, et semper, et in saécula saeculórum. Amen.
(Phil 4, 4-6) Gaudéte in Dómino semper: íterum dico, gaudéte. Modéstia vestra nota sit ómnibus homínibus: Dóminus enim prope est. Nihil sollíciti sitis: sed in omni oratióne petitiónes vestrae innotéscant apud Deum.
Fil 4, 4-6, Ps 84, 2
(Fil 4, 4-6) Radujte se u Gospodinu uvijek! Opet kažem: Radujte se! Neka vašu blagost upoznaju svi ljudi! Gospodin je blizu. Nemojte se ni za što tjeskobno brinuti, nego svoje molbe iznosite Bogu u molitvi sa zahvalom. (Ps 84, 2) Blagoslovio si, Gospodine, svoju zemlju, izveo si Jakova iz ropstva.
Slava Ocu, i Sinu, i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
(Fil 4, 4-6) Radujte se u Gospodinu uvijek! Opet kažem: Radujte se! Neka vašu blagost upoznaju svi ljudi! Gospodin je blizu. Nemojte se ni za što tjeskobno brinuti, nego svoje molbe iznosite Bogu u molitvi sa zahvalom.

OrátioMolitva
Orémus.
Aurem tuam, quaésumus, Dómine, précibus nostris accómmoda: et mentis nostrae ténebras, grátia tuae visitatiónis illústra:
qui vivis et regnas cum Deo Patre in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saécula saeculórum.
Pomolimo se.
Prikloni, molimo, Gospodine, svoje uho k našim molitvama i milošću svoga pohoda rasvijetli tmine naše pameti:
koji živiš i kraljuješ s Bogom Ocem u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

EpístolaPoslanica
Phil 4, 4-7
Léctio Epístolae beáti Pauli Apóstoli ad Philippénses. Fratres: Gaudéte in Dómino semper: íterum dico, gaudéte. Modéstia vestra nota sit ómnibus homínibus: Dóminus prope est. Nihil sollíciti sitis: sed in omni oratióne, et obsecratióne, cum gratiárum actióne, petitiónes vestrae innotéscant apud Deum. Et pax Dei, quae exsúperat omnem sensum, custódiat corda vestra, et intellegéntias vestras, in Christo Jesu Dómino nostro.
Fil 4, 4-7
Čitanje Poslanice bl. Pavla apostola Filipljanima. Braćo: radujte se u Gospodinu uvijek! Opet kažem: Radujte se! Neka vašu blagost upoznaju svi ljudi! Gospodin je blizu! Nemojte se ni za što tjeskobno brinuti, nego svoje molbe iznosite Bogu u molitvi i prošnji sa zahvalom. I Božji mir, koji nadilazi svaki um, neka čuva vaša srca i vaše misli u našem Gospodinu Isusu Kristu.

Graduále + AllelúiaGradual + Aleluja
Ps 79, 2-3
Qui sedes, Dómine, super Chérubim, éxcita poténtiam tuam, et veni. Qui regis Israël, inténde: qui dedúcis, velut ovem, Joseph.
Ps 79, 2-3
Gospodine, koji stoluješ nad kerubinima, probudi svoju moć i dođi. Čuj, vladaru Izraelov, koji vodiš Josipovo pleme kao stado.
Ps 79, 2
Allelúiaallelúia.
Excita, Dómine, poténtiam tuam, et veni, ut salvos fácias nos. Allelúia.
Ps 79, 2
Alelujaaleluja.
Gospodine, probudi svoju moć i dođi da nas spasiš. Aleluja.

EvangéliumEvanđelje
Io 1, 19-28
Sequéntia sancti Evangélii secúndum Ioánnem. In illo témpore: Misérunt Judaéi ab Jerosólymis sacerdótes et levítas ad Joánnem, ut interrogárent eum: Tu quis es ? Et conféssus est, et non negávit: et conféssus est: Quia non sum ego Christus. Et interrogavérunt eum: Quid ergo ? Elías es tu ? Et dixit: Non sum. Prophéta es tu ? Et respóndit: Non. Dixérunt ergo ei: Quis es, ut respónsum demus his, qui misérunt nos ? Quid dicis de te ipso ? Ait: Ego vox clamántis in desérto: Dirígite viam Dómini, sicut dixit Isaías prophéta. Et qui missi fúerant, erant ex pharisaéis. Et interrogavérunt eum, et dixérunt ei: Quid ergo baptízas, si tu non es Christus, neque Elías, neque prophéta ? Respóndit eis Joánnes, dicens: Ego baptízo in aqua: médius autem vestrum stetit, quem vos nescítis. Ipse est, qui post me ventúrus est, qui ante me factus est: cujus ego non sum dignus ut solvam ejus corrígiam calceaménti. Haec in Bethánia facta sunt trans Jordánem, ubi erat Joánnes baptízans.
Iv 1, 19-28
Slijedi sveto Evanđelje po Ivanu. U ono vrijeme pošalju Židovi iz Jeruzalema svećenike i levite k Ivanu da ga pitaju: »Tko si ti?« On prizna, ne zataji nego prizna: »Ja nisam Krist.« Kažu mu: »Onda što si, jesi li Ilija?« Reče: »Nisam.« »Jesi li prorok?« Odgovori: »Ne.« Tada mu reknu: »Pa tko si, da odgovorimo onima koji su nas poslali. Što kažeš o sebi?« On reče: »Ja sam glas onoga koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodinu, kao što reče prorok Izaija.« – Poslanici su bili farizeji i još ga upitaju: »Zašto onda krstiš, kad nisi ni Krist, ni Ilija, ni prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom, a među vama stoji onaj koga vi ne poznajete. On dolazi poslije mene, a bio je prije mene. Njemu ja nisam dostojan odriješiti remena na obući.« Ovo se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.

Antíphona ad offertóriumPrikazna pjesma
Ps 84, 2
Benedixísti, Dómine, terram tuam: avertísti captivitátem Jacob: remisísti iniquitátem plebis tuae.
Ps 84, 2
Blagoslovio si, Gospodine, svoju zemlju. Izveo si Jakova iz ropstva, oprostio si krivicu narodu svojemu.

SecrétaPrikazna molitva
Devotiónis nostrae tibi, quaésumus, Dómine, hóstia júgiter immolétur: quae et sacri péragat institúta mystérii, et salutáre tuum in nobis mirabíliter operétur.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Molimo te, Gospodine, da ti u odanosti uvijek prinosimo darove po kojima neka se izvrši uredba svete tajne i u nama proizvede djelo tvoga spasenja.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova

Antíphona ad communiónemPričesna pjesma
Isai 35, 4
Dícite: Pusillánimes, confortámini, et nolíte timére: ecce Deus noster véniet, et salvábit nos.
Iz 35, 4
Recite: Malodušni, ohrabrite se i nemojte se bojati. Evo, Bog će naš doći i spasit će nas.

PostcommúnioPopričesna
Orémus.
Implorámus, Dómine, cleméntiam tuam: ut haec divína subsídia, a vítiis expiátos, ad festa ventúra nos praéparent.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Pomolimo se.
Zazivamo, Gospodine, tvoju blagost, da nas, očišćene od mana, ova božanska pomoć pripravi na skore blagdane.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

četvrtak, 26. listopada 2017.

Venite, adoremus, et procedamus ante Deum


U klečanju pred našim Bogom, kada dopuštamo da Ga posvećene ruke svećenika polože na naš jezik, nalazimo se u dobrom društvu. Primamo pričest kao što su to činili sv. Toma Akvinski, sv. Franjo Asiški, sv. Ignacije Lojolski, sv. Ivan Bosco, sv. Tereza Avilska, sv. Bernadetta, sv. Tereza od Djeteta Isusa, sv. Maria Goretti, sv. Thomas More, četrdeset mučenika iz Engleske i Walesa, djeca vidioci iz Fatime,... lista je beskrajna! Možemo se ujediniti s ovom vojskom svetaca i nebrojenim mnoštvom dobrih i vjernih katolika koji su više od tisuću godina primali pričest na tradicionalan način. Ili se možemo pridružiti onim katolicima koju su ''zreli'' i ''odrasli'', koji stoje pred svećenikom, šire svoje ruke i kažu: „Koncilijarni katolik ne kleči pred svojim Bogom, koncilijarni katolik stoji pred svojim Bogom.“

Možda nije daleko od istine reći da „koncilijarni katolik“ nema drugog Boga osim sebe samog.

Dietrich von Hildebrand bio je jedan od istaknutijih protivnik nacista. Fašisti i komunisti ne vole ljude koji postavljaju pitanja, oni više vole one koji se bez pogovora podređuju diktatu partije. Dietrich von Hildebrand nastavio je postavljati pitanja dok svijet nije izgubio najvećeg laika - branitelja vjere na engleskom (i njemačkom) govornom području. U „Opustošenom vinogradu“ on piše: 

„Zašto je stajanje zamijenilo klečanje? Zar klečanje nije klasičan izraz štovanja? Ono nipošto nije ograničeno na plemeniti izraz molitve; ono je također tipičan izraz pobožnog podčinjavanja, gledanja prema gore, i iznad svega, ono je izraz ponizne konfrontacije sa Svemogućim Bogom: izraz štovanja. Chesterton je rekao da čovjek ne shvaća koliko je velik na koljenima. Uistinu, čovjek nikada nije ljepši nego u poniznom klečanju, pogleda uperenog prema Bogu. Dakle, zašto ovo zamijeniti stajanjem? Treba li klečanje zabraniti jer pobuđuje asocijacije s feudalnim vremenima, jer više ne odgovara 'demokratskom' modernom čovjeku? I zašto vjernici više ne mogu klečati jedan do drugoga na pričesnoj ogradi – što je ipak veliki izraz humanosti – zašto se moraju poput gusaka kretati do oltara? Je li svrha toga da bolje odgovara gozbenom karakteru Svete Pričesti koji se tako često naglašava?“

Michael Davies
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...