utorak, 3. travnja 2018.

“Neću te učiniti sretnom u ovom životu, nego u sljedećem.”

Katolička svetica Bernardica Soubirous tijekom svog kratkog života doživjela je osamnaest ukazanja u kojima je razgovarala s Blaženom Djevicom Marijom, koja joj se predstavila kao "Bezgrješno začeće". Otada su stotine milijuna ljudi posjetile svetište u Lourdesu, a mnogi su tamo iskusili čudesno ozdravljenje duše i tijela. Iako se svetu Bernardicu često povezuje s čudesnim ozdravljenjima, ona nas također može naučiti važnu lekciju o patnji.

Zemaljski život posut križevima

Njezin zemaljski život bio je posut mnogim križevima koje je ona hrabro nosila. Gotovo cijeli svoj život svetica je podnosila bolesti. Kao dijete imala je slabu i boležljivu konstituciju, a bolovala je od teškog oblika astme. Pored toga, sumnje, ljubomora i odbijanje okoline zbog ukazanja predstavljali su dodatnu patnju. Kao odrasla, borila se s veoma bolnom tuberkulozom kostiju i pluća. Bez štaka nije mogla prijeći preko sobe. Malo prije smrti posjetio ju je jedan novinar i postavio pitanje: "Je li vam, sestro, teško što ste bolesna?" 

Odgovorila je: "Bog zna, da mi je teško! Čitav život željela sam poučavati djecu, a sad se moram od njih kriti, da ih ne bih zarazila tuberkulozom. Čitav život željela sam njegovati bolesnike, a sada moram jednu bolničku sestru oteti od bolesnika i vezati je uza se. Čitav život željela sam obilaziti svijetom i pozivati ljude da skupa sa mnom hvale Boga, a evo ne mogu prijeći ni preko sobe." A onda je dodala: "Ali znam da je ovo volja Božja. I zato sam najsretnije biće na svijetu. Ni s kim na svijetu ne bih se zamijenila za sudbinu." Novinar je napisao: "U njezinim patnjama kao da se Nebo spustilo na zemlju." 

Jednoga dana u samostanu pristupila joj je grupa posjetitelja i upitala je li svjesna da se u Lourdesu događaju čudesna izlječenja, i zašto ona, kojoj je pokazana ljekovita voda na izvoru, nije otišla tamo radi ozdravljenja. 

Sveta Bernardica jednostavno je odgovorila: "Vidite, moja je zadaća nositi bolest." Njezin je odgovor iznenadio posjetitelje koji nisu mogli shvatiti što je ona željela time reći. Mnogi je ljudi niti danas ne bi shvatili. 

Patnja kao sredstvo posvećenja 

Danas je jak naglasak, opravdano, na pobjedi nad tjelesnim bolestima i smanjenju patnje koju bolest uzrokuje. To je dobra stvar, no ne smijemo zanemariti zauzeti ispravan stav prema patnji tijekom vremena kada ju moramo podnositi. Mnogi ljudi kada saznaju da su bolesni imaju tendenciju postati depresivni, ljuti ili utučeni, kao da bi njihov raj trebao biti ovdje i sada. 

Sveta Bernardica stavlja pred nas izazov za zauzimanje drugačijeg stava: prihvaćanje bolesti, patnje i boli koju sada moramo trpjeti kao pripremu za život koji dolazi. Naša Gospa u Lourdesu jednom je rekla Bernardici: "Neću te učiniti sretnom u ovom životu, nego u sljedećem."
Kao odgovor na patnju, ljudi mogu postati ogorčeni i misliti zašto se to događa baš njima, ili kako to nije pošteno, i mogu prezirati svoju patnju. No, s druge strane, ljudi mogu odgovoriti na radikalan način, prihvaćanjem, kako je to učinila sveta Bernardica i mnogi drugi herojski sveci i blaženici koji su prihvatili svoju bol kao križ kojega im je Bog poslao za njihovo vlastito posvećenje, i prikazivali svoju patnju za posvećenje i spas drugih. 

Kako su nas oni naučili, patnja nam daje mogućnost da se približimo Bogu, da sudjelujemo u Kristovoj patnji, da se pročistimo, i dobijemo predodžbu o vlastitoj krhkosti i slabosti kako bismo naučili još više ovisiti o Bogu. 

"Zašto moramo patiti? Zato što ovdje na zemlji čista Ljubav ne može postojati bez patnje. O Isuse, više ne osjećam svoj križ kada mislim na Tvoj!" 
Sv. Bernardica 

Sveta Bernardica je zaštitnica bolesnika. Ako vi ili netko koga znate pati od neke bolesti, onda biste trebali moliti za njihovo ozdravljenje, kao i za njihovo prihvaćanje patnje koju moraju trpjeti kako bi mogli duhovno rasti u takvoj situaciji. 

Sveta Bernardica preminula je s riječima na usnama:
"Sveta Marijo, Majko Božja, moli za me jadnu grješnicu!"

Trideset godina nakon njezine smrti, kada su povodom postupka za njezino proglašenje blaženom otvorili njezin grob, njezino su tijelo našli bez i najmanjeg traga trulosti, dok su se povoji, u koje je bilo zamotano njezino tijelo, raspali, a križ je zahrđao. Tijelo svete Bernardice je neraspadnuto i savršeno očuvano 139 godina nakon njezine smrti.

Sveta Bernardice, moli za nas!

Izvor: 1, 2

nedjelja, 1. travnja 2018.

Víctimae pascháli laudes ímmolent Christiáni! (Svetoj Žrtvi uskrsnici dajte slavu krštenici!)

Uskrsnu kako je rekao, aleluja!


Posljednica na Uskrsnoj svetoj Misi:

Svetoj Žrtvi uskrsnici dajte slavu krštenici!
Janje ovce oslobodi, Krist nas grešne preporodi.
Sa životom smrt se sasta i čudesna borba nasta:
Vođa živih pade tada i živ živcat opet vlada.
Marijo, o reci što je? Što ti oko vidjelo je?
"Grob ja vidjeh Krista Boga, svijetlu slavu uskrsloga,
Anđele i platno bijelo u kom' bješe sveto tijelo.
Ufanje mi uskrslo je, Krist, moj Gospod i sve moje;
Pred vama će tamo gdje je cvjetna strana Galileje."
Znamo da si doistine uskrsnuo, Božji Sine;
Pobjedniče, Kralju divan, budi nama milostivan!
Amen, aleluja!

(Víctimae pascháli laudes ímmolent Christiáni.
Agnus redémit oves: Christus ínnocens Patri reconciliávit peccatóres.
Mors et vita duéllo conflixére mirándo:
dux vitae mórtuus, regnat vivus.
Dic nobis, María, quid vidísti in via?
Sepúlcrum Christi vivéntis: et glóriam vidi resurgéntis.
Angélicos testes, sudárium et vestes.
Surréxit Christus spes mea:
praecédet vos in Galilaéam.
Scimus Christum surrexísse a mórtuis vere:
tu nobis, victor Rex, miserére.
Amen, allelúia.)

Sretan i blagoslovljen Uskrs želimo svim čitateljima bloga!

petak, 23. ožujka 2018.

Tradicionalna katolička ženstvenost: Zašto nositi veo?



Dio je Svetoga pisma i svete tradicije Crkve koju moramo očuvati. 

Nošenjem vela nasljedujemo primjer naše Gospe u Njenoj poniznosti i poslušnosti. 

Veo nas podsjeća da su naša tijela hram Duha Svetoga. 

Znak je našeg poštovanja prema Bogu i anđelima. 

Javno je svjedočanstvo poniznosti i skromnosti. 

Nošenje vela je ugodna žrtva koja daje slavu Bogu i uzvisuje Krista u Euharistiji. 

Veo naglašava ženstvenost i dostojanstvo žene. 

Vidljivo je svjedočanstvo potpune podređenosti Bogu.


             

utorak, 20. ožujka 2018.

Radijska poruka pape Pija XII. djeci o sv. Josipu


Prije šezdeset godina, 22. veljače 1958. g., papa Pio XII. poslao je sljedeću poruku učenicima diljem SAD-a u kojoj je naglasio svetost sv. Josipa i kako ga moramo imitirati. Tekst je objavljen u L’ Osservatore Romano. 

„Je li moguće da je već stigla još jedna korizma i da smo ponovno zamoljeni obratiti se našim dragim učenicima u Americi? Sigurno Nas ništa ne veseli više od razgovora s najmanjima u dragocjenom stadu Božanskog Pastira.Tijekom godine stotine i stotine djece dolaze nam u posjet u Rim gdje s njima razgovaramo i ona često odgovaraju na Naša pitanja. Jutros to nismo mogli učiniti jer ste vi predaleko. No barem Naš glas može putovati preko oceana i na neki Nas način uistinu dovesti u vaše učionice. 

A koju poruku on prenosi vama? Dopustite da vam ju ukratko iznesemo. Sljedeći tjedan započet će mjesec sv. Josipa. Ove smo godine odlučili njemu povjeriti sve što žarko želimo i čemu se nadamo od vas. 

Sveti Josip, kao što ste već naučili kod kuće i u školi, bio je veoma svet čovjek. Morao je biti, jer je bio muž Djevice Marije, najčišće, najsvetije, najuzvišenije od svih Božjih stvorenja. Štoviše, Vječni je Otac njegovoj brizi povjerio Svog Jedinorođenog Sina Isusa Krista, koji je postao čovjekom na zemlji. Marija je bila Isusova Majka, najnježnija od svih majki. Iako Josip nije bio Njegov otac, on je za Njega, zbog posebnog dara s Neba, osjećao svu ljubav i nježnu skrb koju očevo srce može poznavati. S Marijom, svojom ženom, dijelio je sve radosti i žalosti, planove i brige koje majka osjeća podižući svoju djecu. Štitio je Isusa od opasnosti djetinjstva, njegove su oči pazile na Njega kod kuće i u tesarskoj radioni, vodio Ga je kroz odrastanje i svojim je teškim radom i snažnom vjerom osiguravao rastuće potrebe Majke i Sina. 


Kakav je to lijep obiteljski život bio u Nazaretu! S pravom se zovu Sveta Obitelj. U toj malenoj kući nalazimo Isusa, svetijeg nego što itko može zamisliti, Koji je došao pomoći tebi i svima drugima da postanete sveti i Bogu ugodni. Tamo ćete pronaći i Njegovu Majku, vašu Blaženu Majku, čija je duša, kao što znate, od prvog daha pa tijekom cijelog Njenog života, bila nešto jednostavno veličanstveno i neopisivo lijepo, poput dragulja čije sve fasete jasno odražavaju bezgraničnu Božju svetost. Tu je bio i Josip, iako skroman i ponizan, imao je autoritet nad obitelji. Koliko li je tek on bio svet! Pod njegovom očinskom zaštitom i neumornom brigom odrastao je Dječak, Koji će kasnije na kalvarijskom Križu, umirući, obnoviti život za čovjeka, i putem milosti privući sve ljude u jedno sa Sobom. S Njim kao svojom Glavom, oni će stvoriti jednu veliku, veliku obitelj raspršenu po cijelom svijetu. Ta se obitelj zove Crkva, jedna, istinska Katolička crkva, čiji ste vi članovi, a to je članstvo vaše najveće bogatstvo na zemlji. 

Sada da vas pitamo, draga djeco, ako je Josip bio cijelim srcem i dušom zaokupljen brigom za tu malenu obitelj u Nazaretu, ne mislite li da je sada u Nebu on isti takav brižni otac i zaštitnik cijele Crkve, svih njenih članova, kao što je bio otac i zaštitnik Glave Crkve na zemlji? Čujemo vaš odgovor: „Da“. Ne zna li on da su mnoga od te djece u velikoj potrebi? Potrebna im je pomoć za njihove duše – milost pokajanja, milost ustrajnosti, milost poniznog, neustrašivog predanja Svetoj volji Božjoj. 

I Josip se obraća Isusu, Dječaku iz Nazareta, i odjednom obilato poteku milosti za ljudske duše. Ljudi također trebaju pomoć za svoja tijela: očevi su bez posla, majke nose preteške terete, djeca su bez potrebne hrane, odjeće i lijekova kada su bolesna. I Josip se okreće prema vama. Da, upravo prema vama se okreće kako biste pomogli i ohrabrili onu djecu koja su također vaša braća i sestre. Znamo da ga nećete iznevjeriti. Vaša pobožnost prema njemu potaknut će vas na male žrtve, no i na velike, kako bi ogromna ljudska obitelj, koju Isus žarko želi ujediniti u vjeri i milosrđu, znala da je sveti Josip još uvijek budni i velikodušni čuvar i zaštitnik, koji sada djeluje kroz one koji gaje vjernu pobožnost prema njemu. Kako smo rekli na početku, s pouzdanjem mu se obraćamo da pobudi nesebičnu ljubav u našim srcima za one koji trebaju i traže pomoć. 

Prije nego se rastanemo, draga djeco, želimo s velikom ljubavlju Našeg srca dati vama, vašim dragim roditeljima i svima vašima, vašim učiteljima i odgajateljima Naš apostolski blagoslov. Neka privuče u vaše duše snažnu milost postojane vjernosti Bogu i Njegovoj Crkvi; i nikada ne zaboravite da je sveti Josip uvijek uz vas kako bi vas zaštitio.“

nedjelja, 18. ožujka 2018.

MILOST BOŽJA Tradicionalna latinska sveta Misa na blagdan sv. Josipa, zaručnika BDM, zaštitnika Katoličke crkve i hrvatskog naroda

Gospodine, pretekao si ga obilnim blagoslovima, na glavu si mu stavio krunu od dragog kamenja. U tebe je tražio život, i ti si mu dao dug život u vijeke vjekova. (Ps 20, 4-5)


Svećenik Bratstva sv. Pija X. (FSSPX-a) služit će tradicionalnu latinsku misu u Zagrebu u 18 sati u kapeli sv. Josipa, na adresi Jurja Denzlera 37.
Također će biti služena tradicionalna Misa u Splitu u 18 sati u kapeli sv. Jeronima na adresi Zrinsko-Frankopanska 58.

Još jednom zahvaljujemo dragome Bogu što nam je u godini svetog Josipa, zaštitnika Katoličke crkve, svojom Providnošću pronašao prikladno mjesto za slavljenje Mise svih vjekova.

Deo gratias!

petak, 16. ožujka 2018.

Kada sve bude gotovo...




"Kada sve bude gotovo, nećeš žaliti što si patio, 
već ćeš žaliti što si tako malo patio, 
i to malo tako loše."


Bl. Sebastian Valfré

subota, 10. ožujka 2018.

Pogled na Spasitelja

"Prilika Božja u ljudskom liku među nas je stupila u Sinu čovječjem Isusu Kristu. Ako promatramo tu sliku kako nam govori u jednostavnom evanđeoskom izvještaju, onda nam otvara oči. Što bolje upoznajemo Spasitelja, tim više nas osvaja uzvišenost i blagost, kraljevska sloboda koja ne poznaje drugu vezu nego podlaganje Očevoj volji, te sloboda od svega stvorenog koja je ujedno temelj za milosrdnu ljubav prema svakom stvorenju.

I što prodre u nas dublje ta Božja slika, što više budi našu ljubav, tim postajemo osjetljiviji za sva odstupanja od Njega u sebi i drugima. Tako će nam se otvoriti oči za istinsku spoznaju čovjeka, slobodnu od svakog uljepšavanja. I ako nam snaga hoće zakazati da podnesemo pogled na ljudsku slabost kod sebe i kod drugih, onda je opet potreban samo jedan pogled na Spasitelja. 

Ta On se nije s odvratnošću okrenuo od naše bijede, nego je upravo došao k nama radi te bijede i natovario ju je na sebe - vere languores nostros ipse portavit et livore eius nos sasanati sumus (zaista je sam nosio naše slabosti i ozdravljeni smo Njegovom modricom). Ako smo bespomoćni i tražimo gdje bismo trebali naći lijek, sam nam je pripravio lijek. Po svojim sakramentima čisti nas i jača. I ako se ophodimo s Njim povjerljivo, prema Njegovoj volji, prožima i sve više i više nas preoblikuje Njegov duh. 

U kontaktu s Njim učimo biti bez ljudske potpore i dobiti slobodu i čvrstoću potrebnu da budemo potpora i oslonac drugima. On sam nas vodi i pokazuje nam kako trebamo voditi druge. Tako dobivamo cjelovito čovještvo po Njemu, a ujedno i pravi osobni stav. Tko promatra Njega i tko je upravljen na Njega, taj ima u sebi Boga, pralik svake osobnosti i zbir svih vrednota."

sv. Edith Stein

subota, 3. ožujka 2018.

Sveti Luj IX.: Kralj, križar, svetac


Francuski kralj sveti Luj IX. utjelovio je sve ono što monarh mora biti: vladao je pravedno, s integritetom, velikodušnošću i svetošću. On i kraljica Margareta Provansalska imali su jedanaestero djece, a njihova je linija vladala Francuskom do Francuske revolucije koja je tu vladavinu brutalno prekinula. 

Majka svetog Luja često mu je kao djetetu govorila: “Dragi moj sine, volim te koliko majka može voljeti svoje dijete, ali radije bih te vidjela mrtvog pod svojim nogama nego da počiniš samo jedan smrtni grijeh.” 

Koliko bi majki danas takvo nešto reklo, i uistinu to mislilo? Zar većina njih nije okupirana fizičkom dobrobiti, obrazovanjem, karijerom, reputacijom, vezama svoje djece? 

Koliko nas može reći da je dobrobit duša naše djece uistinu najvažnija u našim srcima? Najgora bojazan majke je rano izgubiti svoje dijete, no ako mi katolici uistinu vjerujemo u ono što tvrdimo, ne bi li naša najgora bojazan trebala biti vječno prokletstvo duša naše djece? Ne bismo li, stoga, trebali usmjeriti sve naše snage i molitve prema tom cilju: spasenju njihovih duša? 

Kada je sv. Luj postao muškarac i sam postao roditelj, pisao je svom najstarijem sinu Filipu III.: “Trebao bi, svom svojom snagom, izbjegavati sve što Njemu nije ugodno. I osobito moraš biti odlučan ne počiniti smrtni grijeh, bez obzira što se dogodi. Makar pretrpio najgoru vrstu mučenja, radije dopusti da ti svi udovi budu odrezani nego da svjesno upadneš u smrtni grijeh.” 

Sveti Luj jednom je upitao svoga prijatelja bi li radije bio jedan od gubavaca što lutaju sporednim putevima ili počinio smrtni grijeh. Njegov prijatelj je odgovorio: “Radije bih počinio trideset smrtnih grijeha nego bio gubavac.” Kralj je rekao: “Kada čovjek umre, izliječen je od gube u svome tijelu, no kada čovjek koji je počinio smrtni grijeh umre, ne može sa sigurnošću znati da se tijekom života pokajao dovoljno da mu je Bog oprostio; stoga mora biti u velikom strahu da ne bi ta guba grijeha trajala onoliko dugo koliko je Bog u Raju.” 

Sv. Luj je bio taj koji je kupio Trnovu krunu koja se danas nalazi u kapeli sv. Luja u Parizu. Dvaput dnevno prisustvovao je svetoj Misi, podupirao je svećenike i biskupe u njihovom radu i nikada nije imao straha kazniti one koji nisu obavljali svoju dužnost. 

Toliko je cijenio poslušnost da je odbio kazniti smrću izdajničkog sina Hugha de la Marchea, koji je postupio po očevom nalogu. Kralj je rekao: “Sin ne smije odbiti poslušnost očevim naredbama.” Kada bi ga zvali da uguši pobune, uvijek bi nadoknadio štetu nevinima koji su ju pretrpjeli. Ako bi zarobili nevjernika, naredio bi da mu se pruži prilika primiti kršćansku poduku i krštenje, a ne da ga se osudi na smrt. Odlučan živjeti u svetoj čistoći, snažno je poticao sve na svome dvoru da ostave svoje ljubavnice i žive čisto ili da reguliraju svoju situaciju i ožene se. Jednu ženu na svome dvoru poznatu po njenom ekstravagantnom i nečednom odijevanju svojim je privatnim i pažljivim opomenama naveo na promjenu odijevanja. 

Dobri je kralj umro od bolesti tijekom križarskog rata. U 15 sati, u milosni čas, izustio je posljednje riječi: “U ruke Tvoje predajem duh svoj” i prešao u slavu. Kanoniziran je nakon 27 godina. 

Sveti Luje, moli za nas!

nedjelja, 25. veljače 2018.

I NAČINI BIČ OD UŽETA... Karneval u katoličkoj crkvi, hramu Božjem


Stoga Isus uziđe u Jeruzalem.
U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede.
I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta...   (Iv 2, 13-15)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...